PPMHP 124954: Ivan pl. Zajc
Inventarna oznaka
PPMHP 124954
Naslov
Vrsta/Naziv
Materijal/Tehnika
Opis
Skulptura prikazuje lik Ivana Zajca u cjelosti u karakterističnoj pozi: u mantilu sa šeširom na glavi, lijeve ruke u kojoj drži rukavicu, savijene u laktu i oslonjene o bok, a u desnoj ruci drži štap. Skulptura je veoma kvalitetno izrađena, veća pažnja posvećena je izradi lica, dok je odjeća meka, bez suvišnih detalja, u naznakama. Sadreni model, prema kojem je skulptura izrađena, čuve se u Gliptoteci HAZU. Ovoj skulpturi, za koju se prema dokumentaciji i objavama zna da je izrađena 1907./1908. (završena) te da je izlagana 1909. u Zagrebu na Izložbi Hrvatskog društva umjetnosti, gubi se trag te se u kasnijoj literaturi navodi da je u nepoznatom vlasništvu (Zdenka Marković: Frangeš Mihanović, Zagreb, 1954.; Ive Šimat Banov, Robert Frangeš Mihanović, Zagreb, 2005.).
Skulptura je bila izrađena prigodom obilježavanja maestrovog 1000. opusa i proslave 75. rođendana.
Prema modelu ove skulpture Belizar Bahorić je izradio spomenik Ivanu Zajcu koji je postavljen ispred riječkog kazališta HNK Ivana pl. Zajca, ali kako je skulpturu radio prema sadrenom modelu iz Gliptoteke, Zajc nema štap u ruci koji ima u brončanom odljevu.
O Zajcu
Ivan Zajc je rođen u Rijeci, 3. 8. 1832. godine kao sin riječkog glazbenika Ivana Zajca starijeg. Od oca je dobio i prvu glazbenu naobrazbu pa već kao dvanaestogodišnjak piše svoje prve skladbe. Studij glazbe upisuje 1850. na Konzervatoriju u Milanu gdje i diplomira 1855. operom La Tirolese, osvojivši prvu nagradu. Do 1862. radi u Rijeci kao dirigent i pedagog u Filharmonijskom zavodu, a potom je u Beču. U Zagreb dolazi 1870. na mjesto ravnatelja Glazbenoga zavoda (do 1908.) i Opere (do 1889.). Osnivanjem Opere, uvođenjem orkestralnih koncerata, suzbijanjem dotadašnjega diletantizma i uzdizanjem glazbenoga života na profesionalnu razinu, te s više od 1100 skladbi stekao je tolike zasluge za hrvatsku glazbenu kulturu da je razdoblje od 1870. do 1916. godine, u povijesti hrvatske glazbe, prozvano Zajčevo doba. Skladao je pretežno vokalna i vokalno-instrumentalna djela. U središtu je njegova opusa 25 opera (Ban Leget, Boissyska vještica, Gospođe i husari, Lizinka, Mislav, Nikola Šubić Zrinjski, Pan Tvardovski, Zlatka) i 30-ak opereta (Momci na brod, U Meku, Noć u Kairu). Za hrvatski nacionalni pokret posebno je značajna njegova povijesno-nacionalna trilogija (1870.–76.), s tematikom iz hrvatske povijesti i povijesnih legendi, među kojima Nikola Šubić Zrinjski ostaje jednom od najboljih i najizvođenijih nacionalnih opera, a zbor U boj! na tekst F. Markovića vjerojatno najpopularniji i najpoznatiji operni zbor.
Robert Frangeš Mihanović (Srijemska Mitrovica, 2. X. 1872. – Zagreb, 12. I. 1940) najznačajniji je hrvatski kipar na prijelazu 19./20. stoljeće. Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1889., školovanje nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889–94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894/95. Usavršavao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895–1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1907–40. Jedan od pokretača i organizatora likovnoga života u Zagrebu na prijelazu iz 19. na 20. st. Sudjelovao u osnutku Društva hrvatskih umjetnika (1897), udruženja Lada (1904) i Umjetničke akademije (1907), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član JAZU (danas HAZU), Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu.
Robert Frangeš Mihanović je značajan po izradi skulptura, arhitektonske plastike, medalja i plaketa s figuralnim i animalističkim motivima. Njegova najbolja ostvarenja nastala su u maniri najsuvremenijih tadašnjih umjetničkih strujanja, a javnosti je najpoznatiji po monumentalnom konjaničkom spomeniku Kralj Tomislav, koji je postavljen na istoimenom trgu u Zagrebu.
Zbirka
Smještaj
