U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka čuvaju se dvije oslikane drvene ploče rustičnog izraza, ali vrlo zanimljive tematike. Jedna prikazuje lov na lastavice pomoću diskova s rupom u sredini, a druga povratak iz lova na ptice. Kako su ploče prije restauracije bile jako tamne, a njihov sadržaj nejasan, slike su bile pogrešno determinirane te su se u muzejskoj dokumentaciji vodile pod više naziva kao što je Igra s pticama i Prodaja riba. Drvene su ploče vjerojatno služile kao oslikane vratnice ormara, koje je neki putujući slikar izradio prema popularnim grafičkim predlošcima. Bile su u upotrebi negdje na području grada Bakra te su kao dio zbirke Matije Mažića 1935. godine otkupljene za Gradski muzej Sušak. U Gradskom muzeju u Bakru nalaze se još dvije slike slične tematike i izrade. Predložak za ovu sliku vjerojatno je bila grafika br. 85 iz albuma Venationes Ferarum, Avium, Piscium (Lov na divlje životinje, ptice i ribe), koju je gravirao Jan Collaert (1566–1628), a objavio Phillip Galle iz Amsterdama. Autor crteža je flamanski slikar, crtač i dizajner uglavnom poznat kao Jan van der Straet /Joannes Stradanus, Giovanni della Strada, Giovanni Stradano/ (Bruges, 1532. - Firenza, 1605.). Većinu svog radnog vijeka proveo je u Firenci gdje je njegova ogromna proizvodnja uključivala vjerske slike, freske, predloške na kartonu za tapiserije, kao i razne serije grafika. Između 1566. i 1577. Jan van der Straet je izradio pripremne crteže za seriju scena lova za tapiserije za ukrašavanje vile Medici u Poggio a Caiano blizu Firence. Uspjeh ovih tapiserija potaknuo je flamanske izdavače da naruče scene lova za gravure te je evidentno da se umjetnikova slava proširila i sjeverno od Alpa. Šest gravura velikog formata sa scenama koje predstavljaju tapiserije u Poggio a Caianu objavio je Hieronymus Cock 1570., a 1574. i 1576. Cockova udovica, objavila je dvije serije grafika temeljenih na istim nacrtima, ali bez njihovih ukrasnih rubova. Van der Straet je tada već započeo suradnju s Philipom Galleom (1537.-1612.), još jednim graverom i trgovcem grafikama koji je ranije radio u Cockovoj radionici. To je rezultiralo s dvije nove serije scena lova. Prva, koja je brojala 44 ispisa, objavljena je 1578.-80., a nekih 15 godina kasnije proizveden je još 61 otisak. Obje serije spojene su 1596. i objavljene kao katalog pod nazivom Venationes, ferarum, arium, piscium. Više gravera je bilo angažirano na ovoj ambicioznoj publikaciji koju su tijekom 17. stoljeća nekoliko puta pretiskavali Galleovi nasljednici (Johannes Galle, 1634.). Slika iz fundusa muzeja vjerno prenosi sadržaj grafike, dakako, u umjetnički skromnijem obliku. Na slici je prikazana scena lova na lastavice u gradu kamene arhitekture. Arhitektura, nešto poput fantastičnog sklopa zgrada s tornjevima i kupolama, naglašava jezivost prizora. Lov na lastavice u mediteranskom okruženju nije ništa neobično jer su one, sve do nedavno, bile cijenjena i naširoko lovljena gurmanska poslastica. Uhvaćene ptice bile su namijenjene za tržnicu i blagovaonicu. Dječaci lovci stoje na krovovima i balkonima i hvataju lastavice pomoću diskova obješenih o duge štapove koji zarobe svaku nesretnu pticu koja proleti kroz njih. Taj sadržaj se iščitava i na tekstu koji se nalazi ispod grafike: Conscendunt celsas pueri turresque domosque / Chartarum discos angusta parte patentes / Flante aura spargunt incautaque Hirundo foramen / Ocyus inuolitans, rima retinetur in arcta ( Mladi se penju na vrhove kuća i tornjeva. Na otvorenom, u svetoj četvrti grada, izbacuju diskove napravljene od papira koji lepršaju u zraku. Neoprezna, brza lasta, proleti i ostane zarobljena u uskoj rupi.). Ptice su bile važan dio prehrane ljudi u srednjem vijeku, ali i "medicine". Tome svjedoči i sačuvani naziv popularnog sanmarinskog jela – lastavičji vratovi. U ljekarništvu se lastavičje ulje koristilo kod liječenja široka spektra bolesti, od ogrebotina i modrica do reume i bolesti oka te slabog vida, a bilo je i bitan sastojak magijskog recepta za nestajanje.