U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka čuvaju se dvije oslikane drvene ploče rustičnog izraza, ali vrlo zanimljive tematike. Jedna prikazuje lov na lastavice pomoću diskova s rupom u sredini, a druga povratak iz lova na ptice. Kako su ploče prije restauracije bile jako tamne, a njihov sadržaj nejasan, slike su bile pogrešno determinirane te su se u muzejskoj dokumentaciji vodile pod više naziva kao što je Igra s pticama i Prodaja riba. Drvene su ploče vjerojatno služile kao oslikane vratnice ormara, koje je neki putujući slikar izradio prema popularnim grafičkim predlošcima. Bile su u upotrebi negdje na području grada Bakra te su kao dio zbirke Matije Mažića 1935. godine otkupljene za Gradski muzej Sušak. U Gradskom muzeju u Bakru nalaze se još dvije slike slične tematike i izrade. Predložak za ovu sliku vjerojatno je bila grafika br. 77 iz albuma Venationes Ferarum, Avium, Piscium (Lov na divlje životinje, ptice i ribe), koju je gravirao Jan Collaert (1566–1628), a objavio Phillip Galle iz Amsterdama. Autor crteža je flamanski slikar, crtač i dizajner uglavnom poznat kao Jan van der Straet /Joannes Stradanus, Giovanni della Strada, Giovanni Stradano/ (Bruges, 1532. - Firenza, 1605.). Većinu svog radnog vijeka proveo je u Firenci gdje je njegova ogromna proizvodnja uključivala vjerske slike, freske, predloške na kartonu za tapiserije, kao i razne serije grafika. Između 1566. i 1577. Jan van der Straet je izradio pripremne crteže za seriju scena lova za tapiserije za ukrašavanje vile Medici u Poggio a Caiano blizu Firence. Uspjeh ovih tapiserija potaknuo je flamanske izdavače da naruče scene lova za gravure te je evidentno da se umjetnikova slava proširila i sjeverno od Alpa. Šest gravura velikog formata sa scenama koje predstavljaju tapiserije u Poggio a Caianu objavio je Hieronymus Cock 1570., a 1574. i 1576. Cockova udovica, objavila je dvije serije grafika temeljenih na istim nacrtima, ali bez njihovih ukrasnih rubova. Van der Straet je tada već započeo suradnju s Philipom Galleom (1537.-1612.), još jednim graverom i trgovcem grafikama koji je ranije radio u Cockovoj radionici. To je rezultiralo s dvije nove serije scena lova. Prva, koja je brojala 44 ispisa, objavljena je 1578.-80., a nekih 15 godina kasnije proizveden je još 61 otisak. Obje serije spojene su 1596. i objavljene kao katalog pod nazivom Venationes, ferarum, arium, piscium. Više gravera je bilo angažirano na ovoj ambicioznoj publikaciji koju su tijekom 17. stoljeća nekoliko puta pretiskavali Galleovi nasljednici (Johannes Galle, 1634.). O popularnosti motiva svjedoči i prikaz na slici iz fundusa Muzeja. Iako je veza s predloškom očita, slikar ju je modificirao sukladno svom znanju i talentu, ali i modi što nam pomaže u dataciji slike, Naime, žene imaju na glavi visoka pokrivala - fontange koja se javljaju između 1680. i 1710. godine. Umjetnički skromno i plošno na slici je u prvom planu prikazana skupina ljudi: lijevo su dvije ženske osobe koje sjede, prvoj je na krilo naslonjen dječačić. S desne strane je muškarac koji polaže ulovljene ptice na pladanj koji nosi dječak - sluga; iza njega je mladić sa smostrelom. Gornju lijevu polovicu slike zauzima građevina s trijemom na stupovima gdje su dvije ženske osobe, mlađa koja izlazi iz trijema i nosi u ruci ključeve te starija pod trijemom s kapom na glavi. Desni dio slike zauzima vrt. U stražnjem dijelu vrta je mreža kojom se love ptice. Smisao slike otkriva tekst ispod grafike na predlošku: "Cerea sic torto capitur Ficedula reti. - Aurea frugiferos dum tollunt tempora vultus" koji govori o lovu mrežom na muharice koje su osobito slasne kad se najedu smokava.