Slikano brzim udarcima kista. Namaz je gust, boje tamnozelenog tonaliteta. Obrisi kuće kraj stabla na proplanku jedva se naziru.
Giulio Lehmann / Lehman, Julij (Venecija?, 27. 12. 1860. ili 1865. — Rijeka, 11. III. 1928) bio je slikar za kojeg se još nije točno utvrdilo kad i gdje je rođen, niti njegovo porijeklo. Zabilježeno je da se 1871–72. školovao u Rijeci. Neko vrijeme živio u Ljubljani, gdje je među ostalim naslikao Robbov zdenac (1884), a od približno 1895. u Rijeci kao beskućnik. Živio je poput klošara. Spavao je gdje je stigao – u potkrovljima i u napuštenim podrumima. Odbijao je milostinju i uglavnom nije bio razgovorljiv. Bio je ravnodušan prema vlastitom uspjehu. Živeći u društvu pasa i dvadesetak mačaka, izbjegavao je svako društvo. Često je slike darivao ili mijenjao za tanjur juhe ili komad kruha. Slikao je u ulju krajolike melankoličnoga ugođaja, širokim i gustim namazima zagasitih boja, vedute i marine (Pejzaž, 1890, Gorski potok, 1908, U luci / MMSU Rijeka) te portrete (Franz Prodan i Gabrijela Jebačin, 1886; Nepoznata gospođa, oko 1899, PPMHP; Ivan Tadejević i Marija Tadejević, 1899). Specijalnost su mu bila ulja malog formata s pejzažnim motivima, sivih tonova s ponekim crvenim akcentom, nastala a presto prepoznatljivim slobodnim, pojednostavljenim rukopisom. Gotovo po pravilu nije upotrebljavao više od četiri boje. Izlagao je samostalno u Zajednici Talijana (Circolo Patriottico) u Rijeci 1920. i skupno na Izložbi portretnog slikarstva u Sloveniji od pol. XVI. stoljeća do danas (Ljubljana 1925). Posmrtno su mu djela izlagana u Rijeci na izložbama Riječko slikarstvo XIX. stoljeća (1954) i Fijumani – riječka situacija 1920–1940 (2006). Portretirao ga je C. Ostrogovich (oko 1926, ulje, MMSU), a Kovacich je izradio njegovu skulpturu (MGR)
LIT.: B. Vižintin: Umjetnička Rijeka XIX. stoljeća: slikarstvo–kiparstvo. Rijeka 1993.
Višnja Flego (2013), HBL, https://bl.lzmk.hr/clanak/lehmann-giulio
https://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_lehmann_giulio.html