Sveta Lucija je omiljena svetica u hrvatskom narodu, često se naziva i 'Lucom' te su uz njezin blagdan vezani brojni narodni običaji i vjerovanja. Bila je mučenica iz Sirakuze, koja je umrla oko 304. godine za Dioklecijanovih progona kršćana, a o njezinoj mučeničkoj smrti u puku postoji više legendi. Prema jednoj, kad je hodočastila u Kataniju da moli za izliječenje bolesne majke, ukazala joj se sv. Agata uvjeravajući je da će joj majka ozdraviti, ali da će ona sama podnijeti mučeništvo. Prihvaćajući svoju sudbinu, Lucija je svoje imanje podijelila siromasima i raskinula zaruke, što je razbjesnilo njezina zaručnika koji ju je kao kršćanku prijavio rimskim vlastima. Ponižavana i mučena, nije se odrekla svoje vjere. Pokušali su je baciti među bludnice, ali ni šest snažnih muškaraca ni šest volova nije ju uspjelo pomaknuti s mjesta. Pokušali su je zapaliti, ali je vatra nije okrznula, a nije joj naudila niti vrela smola. Umrla je tek kad joj je jedan od vojnika bodežom probio vrat.
Druga legenda o svetoj Luciji vezuje se uz njene oči. Jedan od prosaca bio je toliko očaran njenim očima da se nikako nije mogao smiriti, i stalno je navaljivao na čednu djevojku. U strahu da njezine oči ne bi navele mladića na zlo, Lucija ih je sama sebi iskopala i poslala mu ih na pladnju. Zauzvrat, Majka Božja joj je podarila još ljepše oči. Zbog tog čina, Lucija je često naslikana s parom očiju na pladnju koji drži u ruci, ali i svjetiljkom koja označava božansku mudrost te nožem i palmom kao znakom mučeništva.
Njezini štovatelji proširili su se po Siciliji nakon 5. stoljeća, a običaj štovanja svete Lucije prenesen je i na naše područje. Zaštitnica je vida i staklara, krojača, kovača, pisara, tkalaca, vratara i ratara. Uz blagdan sv. Lucije, koji se obilježava 13. prosinca, usred došašća, povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti. Kako joj ime dolazi od latinske riječi lux, lucis i znači 'svjetlo', simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić kao rođendan Svjetla. Stoga se na taj dan sije pšenica da bi ozelenjela do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini. Od blagdana svete Lucije do Božića dvanaest je dana pa se, prema „brojanicama“, mogu predvidjeti vremenske prilike u svakom mjesecu nadolazeće godine, ali i mogućnost udaje za mlade djevojke. Upravo na blagdan svete Lucije u primorskim je krajevima bilo uobičajeno darivanje djece malim darovima, slatkišima i suhim voćem, a u Jurandvoru na otoku Krku okupljenim se vjernicima nakon mise, sa zvonika crkve sv. Lucije, bacao maleni kruh, 'hlipcić'.