U središtu slike pojavljuje se bočno prikazan golemi bik spuštene glave kojeg napadaju četiri lovačka psa. Desno su dva psa koja reže, lijevo je jedan koji napada bika, drugi je na leđima i krvari iz rane na boku. Scena se odvija na kraju naselja, u daljini se vide planine. Slika je potamnjela i teško čitljiva. Životinje su nevješto i neproporcionalno prikazane. Analogiju nalazimo u slici Philippa Petera Roosa objavljenoj na https://mutargy-static.kormany.hu/statikus-4.html / (Forster Gyula - Nacionalni centar za upravljanje baštinom, Budimpešta). Original je bio puno većih dimenzija (175 x 225 cm), a čuvao se u zbirci Karátsonyi u Budimu sve dok cijela zbirka nije stavljena na aukciju 1937. te se slici gubi trag.
Philipp Peter Roos, poznat i kao Rosa da Tivoli, sin slikara Johanna Heinricha Roosa, stigao je u Italiju 1677. godine i tamo proveo cijeli život. Nakon naukovanja kod Giacinta Brandija, čijom se kćeri Mariom Isabellom oženio 1681., posvetio se slikanju krajolika Lacija. Oko 1684. preselio se u Tivoli i specijalizirao se za arkadijske krajolike, posebno opisujući životinje. Njegovu kuću prijatelji su prozvali "Noina arka" jer je uzgajao životinje koje je slikao. Roos se specijalizirao za slikanje domaćih životinja s pastirima na rimskom selu. Životinje dominiraju prvim planom, ostavljajući samo djeliće krajolika i teškog neba. Gusto obojena, njihova svijetla tijela kao da izrastaju iz tame. U 1690-ima obično je stavljao do dvanaest životinja u slike koje su dosezale 180 cm ili više u širinu. Kasni radovi dali su krajoliku veću važnost, otkrivajući dramatičnu topografiju sa živim bojama i snažnim emocijama. Njegova je produkcija golema, dijelom zahvaljujući radioničkoj proizvodnji, ali i brojnim sljedbenicima, među kojima su i njegovi sinovi. Postigao je veliki komercijalni uspjeh, ali ne i financijsku dobrobit. Bio je član U Rimu je član rimskog bratstva sjevernjačkih slikara Schildersbent, gdje su mu zbog brzine slikanja dali nadimak "Merkurij".