Skulptura prikazuje nagog dječaka koji piše i alegorija je ljubavi prema pisanoj riječi. Skulptura je nastala u maniri sličnih skulptura koje su rađene u stilu velikoga talijanskog kipara Antonija Canove (1757.–1822.) i kvalitetan je primjer neoklasicističke skulpture 19. stoljeća. Prema Canovinim uzorima izrađeno je nekoliko varijanti motiva nagih dječaka (putta) koji čitaju ili pišu. Uglavnom su prikazani kako sjede na niskom postolju i jednom se nogom oslanjaju na knjigu u podnožju. Dječak iz fundusa Muzeja je prikazan kako u pločicu upisuje CANOV, ali to nije signatura autora nego odavanje počasti umjetničkom uzoru u čijem je stilu nastala čitava serija skulptura iste tipologije.