PPMHP 107383: Četiri godišnja doba - proljeće • Ver
Inventarna oznaka
PPMHP 107383
Naslov
Materijal/Tehnika
Opis
Slika je kopija poznate slike Proljeće iz ciklusa Godišnja doba Jacopa dal Pontea (Bassano del Grappa, 1510. - 1592.) poznatog i kao Jacopo Bassano. Jacopo je najistaknutiji član obitelji dal Ponte koja je dala 6 slikara. Pripada mletačkom slikarskomu krugu, a djeluje u Bassanu, gdje vodi veliku slikarsku radionicu. Slikao je u jakom chiaroscuru religiozne, mitološke i povijesne teme s motivima iz seoskoga i pastirskog života, najčešće s brdskim i olujnim krajolicima u pozadini. Prepoznatljiv je po bogatom koloritu, izražajnosti likova i vještini u kompoziciji. Razvio je specifičan rustikalni, realističan i ekspresivan stil, te je u Italiji bio pionir noćnih prizora. Prve je poduke dobio od oca Francesca dal Ponte Starijeg, a potom je učio u Veneciji kod Bonifazia Veronesea. Oko 1540. vraća se u Bassano gdje živi i radi do kraja svoje karijere, postavši sredinom stoljeća jedna od najutjecajnijih osoba u svijetu umjetnosti Veneta. Oko 1560. aktivnije se usredotočio na pastoralne prizore sa širokim pejzažima i žanr scenama što je kod imućne klijentele bilo popularno i traženo uslijed raširenog pomodnog svjetonazora o idiličnom i arkadijskom seoskom životu. Njegovi sinovi Francesco, Leandro, Giambattista i Gerolamo, uz niz imitatora, ponavljali su njegove modele i kompozicije. Za izradu brojnih kopija korišteni su grafički predlošci s motivima Bassanovih slika. O njihovoj popularnosti govori i to da su se mape objavljivale od 17. do kraja 19. st. Grafičke listove izrađivali su Raphael Sadeler (I) (Antwerpen, 1560. - München, 1632.), Hendrik Hondius (Duffel, 1573. - Hag, 1650), Jan van Ossenbeeck (1623. - 1674.), Jacques Callot (1592. - 1635.) i dr. Slika iz fundusa PPMHP prikazuje žanr scenu koja slavi proljetne radove na selu. U prvom planu je prikazano pet osoba koje obavljaju različite poslove. Lijevo je mladić koji se, u pratnji tri psa, vraća iz lova i nosi zeca. Do njih sjedi djevojka koja probire cvijeće. U desnom dijelu slike su tri lika. U karakterističnoj Bassanovoj pozi vidimo ženu s leđa koja muze kozu, a pomaže joj jedan mladić. Lijevo od njih, dominantno postavljen je stojeći lik bradatog muškarca koji u rukama drži drveno vjedro. U drugom planu, ispod drvene kolibe kleči žena i nešto bere, do nje je muški lik. Putem se udaljava konjanik na bijelom konju. U pozadini se nazire drveni krov koji nadvisuju obrisi arhitekture koja podsjeća na zvonik. Iza svega su planine, nezaobilazne u Bassanovom slikarstvu. Zahvaljujući grafikama saznajemo da je opcionalni naziv slike Izgon iz raja što slici daje i simboličku razinu, ali prenosi i svojevrsnu slikarevu poruku da iza naoko idilične scenu stoji težak, mukotrpan rad. Slika je rad osrednjeg provincijalnog slikara, ali se razlikuje od poznatih grafičkih predložaka. Tako su, ispred kolibe dva lika koja susrećemo i na originalnoj slici, ali ne na poznatim grafičkim predlošcima. Intervencija je i zidana arhitektura u pozadini koje nema u originalu, niti na predlošcima. Opće karakteristike slike su plošnost, ugašene boje, prepisivanje likova bez razumijevanja sadržaja tako da nema elemente koji bi ukazivali na na originalnost i kvalitetu Bassana kao slikara, a što je vidljivo na originalu koji se čuva u Kunsthistorisches Museumu u Beču.
Literatura: I. Žic, Stari majstori iz PPMHP-a, Rijeka, 1993:18, 47-49.; M. Bolić, Predlošci i uzori za slike 17. i 18. st. u zbirci PPMHP-a, diplomski rad, Rijeka 2018., str. 59-60.
Zbirka
