Blagdan Svetog Stjepana slavi se dan nakon Božića i državni je praznik u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim zemljama. Tog dana se slavi novi početak te je običaj odlaziti u goste i čestitati Božić široj rodbini, susjedima i prijateljima, a Stjepani, Štefovi, Štefice, Štefanije, Stipe i Krunoslavi slave svoj imendan. Sv. Stjepan je bio prvi zabilježeni kršćanski mučenik ili prvomučenik, jedan od sedam prvih đakona. Oko 36. godine nakon Krista lažno je optužen i osuđen na kamenovanje do smrti. Poznat je po riječima "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" koje je uputio svojim mučiteljima te je postao simbolom oprosta i borbe protiv nepravde. Najčešće je prikazan kao mladić koji je odjeven u đakonsku dalmatiku, u jednoj ruci drži mučeničku palmu a u drugoj kamen. Sveti Stjepan se danas štuje i kao zaštitnik đakona, klesara, zidara, onih koji izrađuju lijesove i onih koji često boluju od raznih glavobolja, ali i konja i mazgi.
Uobičajeno na sv. Stjepana započinje blagoslov domova i obitelji, koje može potrajati Bogojavljanja, ovisno o broju vjernika u župi. Tada župnik svečano obilazi po kućama u pratnji ministranata u bijelim haljinama i sakristana, koji je imao kadionicu s tamjanom (jedan od darova Sveta tri kralja). Za blagoslov domaćini pripreme na stolu križ, svijeću (koja gori za vrijeme blagoslova) i posudu s blagoslovljenom vodom i grančicom (najčešće s božićnog drvca), kojom svećenik poškropi dom. Netko od ukućana dočeka svećenika na vratima doma i uvede ga. Svećenik pozdravlja riječima: "Mir kući ovoj", a svi odgovaraju "I svima koji prebivaju u njoj!" Svećenik izmoli molitve i blagoslovi ukućane i dom svetom vodom te podijeli svete sličice, najčešće s božićnim motivima. Ukućani darivaju svećenika milodarom. Nekada se na vratima ispisivalo kredom: G + M + B, a danas se lijepi sveta sličica na kojoj piše "Mir i blagoslov, G + M + B, te godina". G, M i B početna su slova imena Sveta tri kralja: Gašpara, Melkiora i Baltazara.