Lajos Bruck (Pápa, 3. 11. 1846. - Budimpešta , 3. 12. 1910.) je bio mađarski slikar. Rođen je u brojnoj obitelji kao sin Móra Brucka i Jozefe Bonyhárd. Slikarstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, a 1869. je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Veneciji (Accademia di Belle Arti) kod Pompea Molmentija. Nakon kratkog studijskog putovanja u Rim i Napulj (1874.) , nastavio je studij umjetnosti u Parizu pod vodstvom Mihályja Munkácsyja. Ubrzo postaje nadaleko poznat slikar u Parizu, a zahvaljujući svojim slikama poslanim na domaće izložbe – i u Mađarskoj. Godine 1880. odlazi na studijsko putovanje u Alföld, a 1883. u Kalotaszeg. Godine 1885. preselio se u London, gdje je između ostalog primio mnoge narudžbe od kraljevske kuće. Godine 1886. izabran je za predsjednika udruge Mađara u Londonu. Kući se vratio 1895. i od tada do smrti živi i radi u Budimpešti. Godine 1894. bio je jedan od utemeljitelja Narodnog salona. Godine 1899. mađarska ga je vlada zadužila da priredi izložbu u Petrogradu, na čijem otvorenju ga je car Nikola odlikovao Ordenom svete Ane. Pokopan je na židovskom groblju u Salgótarjánu. Boravio je i na Kvarneru. Iako još nije poznato kada dokaz tome je mala sličica Na obali u Lovranu.
Slika iz fundusa prikazuje muškarca s bradom koji sjedi u naslonjaču, zakrenut ulijevo, lica usmjerenog prema gledatelju. Slika je vj. u paru sa slikom PPMHP 107289 i prikazuje supruga gospođe C.S. Muškarac je odjeven u crno odijelo, bijelu košulju, a oko vrata ima leptir-mašnu. Desnu ruku je naslonio na stol, a lijevu drži u krilu.