Porodica Zmajić potječe iz Korčule. Poimence se prvi put spominju Vinko Smaich i njegova žena Katarina Ragusin1696. godine. Vinko III. Zmajić dolazi 1797. u Bakar, gdje se ženi Antonijom Medanić. Njihov sin Bartol Benedikt Zmajić nakon završena pravnog studija radi prvo u Bakru, a potom pri riječkom guberniju. Od 1861. do 1868. veliki je župan Riječke županije. Dugogodišnji je zastupnik i grada Bakra u Hrvatskome saboru. Zahvaljujući svojim zaslugama, uzdignut je u red viteza i baruna (1855. i 1876). Velik je rodoljub, vatreni ilirac i prijatelj I. Mažuranića i J. J. Strossmayera. Iz braka s Anom, kćeri svojega strica Marka Antonija Zmajića, brodovlasnika iz Odese, imao je dvojicu sinova. Dok se stariji sin Ivan (1861–1904) posvetio vojnoj karijeri, mlađi je sin Vinko (1870–1920) poput oca studirao pravo.
Ana Zmajić, supruga baruna i župana Bartola Benedikta Zmajića bila je kuma prilikom posvete zastave Riječke županije na Grobničkom polju 25. svibnja 1862. Ista je čast pripala i Josipu Jurju Strossmayeru, biskupu bosanskom i srijemskom ili Đakovačkom. Običaj je bio da se zastava, prije nego što ude u uporabu, posveti. Čin posvete uključivao je blagoslov te svečanu paradu i zabavu. Svaka zastava imala je kumove, koji su se birali iz redova dostojanstvenika ili zaslužnih članova društava. Njihova imena i datum posvete ispisani su na zastavnoj vrpci, koja se vezivala na stijeg iznad zastave.
U fundusu Muzeja čuva se grafika Posveta zastave Riječke županije na Grobničkom polju, zastave kojoj je Ana Zmajić bila kuma te njena svečana haljina i pelerina u kojoj je prikazana na slici G. Simonettija.