Andrija Ludovik, sin Šimuna i Ane Adamić, rođen je u Rijeci 28. studenoga 1766. godine. Nakon školovanja započinje trgovačko poslovanje u rodnom gradu, a već 1786. s ocem osniva trgovačku tvrtku Simone Adamich e Figlio. S dvadeset i dvije godine, u siječnju 1788, A. Lj. Adamić stupa u brak s Elizabetom rođ. Barčić, kćeri riječkog patricija Antona Vida Barčića. Ulazak u staru i uglednu patricijsku obitelj Barčić Adamiću pučaninu omogućuje pristup elitnim krugovima tadašnje Rijeke i aktivnije uključivanje u društveno-politički i trgovački život grada. U braku s Elizabetom ima kćeri Mariju, Elizabetu, Kristinu, Andrijanu, Reginu i Ivanu te sinove Leopolda, Prima, Sekonda i Adama. Nakon Elizabetine smrti Adamić se 1813. ženi Bečankom Sofijom ud. Lawrence. Koncem 18. stoljeća, Andrija Ljudevit Adamić boravio je u inozemstvu, osobito u Francuskoj, Španjolskoj i Turskoj, a u Beču je polazio trgovački studij. Nakon povratka, radio je kao asistent arhitekta Antona Gnamba i bio nositelj nekih značajnijih gospodarskih projekata u Rijeci i okolici. Godine 1805. kao jedan od najbogatijih riječkih trgovaca otvorio je gradsko kazalište s čijim je nacrtima u ruci i prikazan na ovoj slici. Osnovao je i gradski orkestar i glazbenu školu. U razdoblju od 1799. do 1807. Adamić je vlasnik mnogih građevina, brodovlasnik, ali i začetnik niza graditeljskih, pomorsko-trgovačkih i industrijskih podviga. U vrijeme i nakon francuske vladavine Andrija Ljudevit Adamić posvetio se trgovini osobito kao brodovlasnik te je radio i na pokretanju parobrodarske linije Rijeka-Boka Kotorska. Osim toga, jedan je od najzaslužnijih za donošenje plana proširenja riječke luke i gradnje nove luke pred gradskim vratima. Godine 1814. postao je britanski konzul u Rijeci te se bavio izvozom drva za potrebe britanskih brodogradilišta. Tih je godina kupio i mlin Lučicu na Rječini gdje su bili začeci buduće tvornice papira, čija proizvodnja počinje 1823. Andrija Ljudevit Adamić umro je 29. listopada 1828. i pokopan je u obiteljskoj grobnici na Kozali. Iako sam nije dobio titulu plemića, car Franjo I. dodijelio je 1834. godine plemićku diplomu njegovim sinovima Leopoldu i Primu.