Karolina Belinić (Carolina Bellinich) je rođena 21. travnja 1791. i bila je iz ugledne građanske obitelji Kranjec (Cragnez), a posljednji podaci o njoj zabilježeni su 1829. godine. Bila je udana za Andrea Bellinicha, kapetana gradske garde, s kojim je imala četvero djece. Proslavila se 1813, a o njezinu činu govori pismo iz 1816. godine koje riječki magistrat upućuje carskom kapetanatu (o tome piše Giovanni Kobler). U pismu se kaže da je Carolina Bellinich domišljatošću i hrabrošću spriječila bombardiranje Rijeke od strane engleske flote koju je vodio admiral Hoste, te se stoga traži od cara priznanje za taj pothvat. Prema novijim istraživanjima, u engleskim povijesnim izvorima, spominje se ime zapovjednika Rowleya uz Freemantlea, a nikako admirala Hostea, dok je ime Karoline Bellinich i dalje obavijeno velom tajne. Karolina je neuspješno tražila priznanje za svoj požrtvovni čin, te je tek 1829. uspjela dobiti priznanje od kapetanskog vijeća Rijeke, ali ne i od bečkog dvora. Njezin suprug Andrea Bellinich, s kojim je imala četvero djece, još je za života primljen među riječke patricije zbog zasluga u sprečavanju sukoba britanske vojske i riječkih građana i bio je jedan od dioničara Rafinerije šećera.
Prema pisanju riječkog povjesničara Ivana Koblera, 3. srpnja 1813. engleska je flota započela bombardiranje Rijeke, smatrajući ovaj grad neprijateljskim s obzirom da je bio pod francuskom vlašću. I dok su se ljudi razbježali pred strašnom pogibelji, a među njima su prednjačili gradski oci, Englezi su počeli paliti jedrenjake na Fiumari. Vatra je s brodova zahvatila i okolne kuće, prijeteći da se proširi na skladišta puna ulja, konopa i druge robe. Odvojivši se od vlastite obitelji koja je bježala pred opasnošću, jedna je mlada građanka, po imenu Karolina Belinić, odlučila otići ravno k engleskom zapovjedniku. Tako se u pratnji jedne svoje poznanice uspjela probiti do engleskog kapetana Williama Hostea (Rowleya) i uvjeriti ga da poštedi grad daljnjih patnji s obzirom da su Riječani i sami smatrali Francuze mrskim neprijateljima. I doista razaranje grada je prestalo. Kasnije, prilikom slavlja godišnjice oslobođenja od francuske okupacije, Riječani su zatražili od austrijskog cara da odlikuje ovu hrabru ženu.