PPMHP 154054: Posljednji časovi Petra Zrinskog i Krste Frankopana • Posljednji sati Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u zatvoru u Bečkom Novom Mjestu
Inventarna oznaka
PPMHP 154054
Naslov
Vrsta/Naziv
Materijal/Tehnika
Opis
U brojnim reprodukcijama sačuvana, poznata je i popularna historijska kompozicija "Posljednji časovi Zrinjskog i Frankopana u tamnici" Ferdinanda Quiquereza. Slika je izrađena po narudžbi tvrtke Kočonda i Nikolić. Završena je u lipnju 1883, a suvremeni prikaz kaže da je "bolja od prijašnjih, a i od one što je neki mađarski slikar (Viktor Madarasz, 1864.) radio pred 20 godina." Slikari historijskih kompozicija na tu temu inspirirali su se bakrorezom Cornelisa Meyssensa iz djela "Aussfiihrliche und Warhaftige Beschreibung Wie es mit denen Criminal-Processen, Vnd darauff erfolgten Executionen Wider die drey
Graffen Frantzen Nadaszdi, Peter von Zrin, Vnd Frantz Christophen Frangepan, eigentlich hergangen« (Beč, 1671.). Tim kompozicijama zajedničko je to da su obično prisutne službene osobe koje su pratile osuđenike na stratište: carski povjerenici Krsto Abele i Leopold Molitor, tumač Podesta, pater gvardijan i njegov pratilac, te kapetan von der Ehr, koje dokumentarno prikazuje Meyssensov bakrorez, na kojem osuđenici kleče i grle se na rastanku. Kod Madarasza Zrinski i Frankopan sjede za stolom sučelice, prvi podignute glave, drugi naslonjen na ruku i podignuta pogleda. Lijevo kod vrata stoje dva vojnika i redovnik. Quiquerzova se kompozicija mnogo ne razlikuje, osim što su glavne figure manje, a s lijeva pristupaju službenici i redovnici.
Literatura: Marijana Schneider, Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj, 1969.
Ferddo Quiquerez [ki'kerec], rodom iz Budima (1845. – 1893.) u Zagrebu je započeo studij prava, a potom se, pohađajući privatnu školu J. F. Mückea, odlučio posvetiti slikarstvu. Zanesen južnoslavenskom ideologijom J. J. Strossmayera slikao je povijesne teme i teme iz narodne predaje (Banović Strahinja, 1868; Dolazak Hrvata na obale sinjega mora, 1869). Na temelju javnih priznanja dobio je stipendiju te nastavio studij slikarstva na Akademiji u Münchenu (Johann Leonhard Raab i K. von Piloty), potom boravio u Veneciji, Firenci i Rimu. God. 1875–76. putovao po Dalmaciji i Crnoj Gori, zaustavio se na Cetinju, gdje je nastao veći broj njegovih radova (Bijeg hercegovačke obitelji; Bitka u Vučjem Dolu). Od 1876. djeluje u Zagrebu slikajući većinom romantične povijesne kompozicije (Kosovka djevojka, Posljednji časovi Petra Zrinskog i Krste Frankapana i dr.), koje su mu oleografski umnožene donijele kratkotrajnu popularnost. Svojim vedutama (Ripetta u Rimu, 1872; Porta Terraferma u Zadru, 1875; Manastir na Cetinju, 1875/76), krajolicima (Crnogorske planine, 1875/76) i portretima (Hercegovac, 1876; Autoportret, oko 1880; Portret stare gospođe, oko 1885; Iso Kršnjavi, 1892) začetnik je hrvatskog realizma. Autor je prvoga bakroreza novije hrvatske umjetnosti (Faun kome dječak toči vino, 1873).
Quiquerez, Ferdo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 13. 1. 2022.
Smještaj
