U svibnju 1901. židovska zajednica u Rijeci povjerila je izradu projekta sinagoge uglednom mađarskom arhitekti Leopoldu Baumhornu, po čijim je nacrtima riječki graditelj inž. Carlo Conighi u studenom 1902. započeo izgradnju. U to vrijeme Židovska je općina imala oko 2500 vjernika koji su godinama otplaćivali dugove za gradnju sinagoge. Hram je otvoren 22. listopada 1903. Sinagoga je bila smještena u ulici Pomerio br. 31, pozicionirana između današnjih ulica Pomerio i Ciottine, a na početku ulice Fiorella la Guardije. Sinagoga se nalazila u bloku predviđenom za stambenu gradnju tako da je djelomično bila zaklonjena kućom obitelji Vochdal te kućom "Munih". Projektirana je u eklektičnim stilu kojim Baumhorn kombinira elemente romanike i gotike s maorskom dekoracijom, a po uzoru na panonsku arhitekturu sagrađena je od kamena, opeke i žbuke. Dominantno je pročelje kojemu je u središnjem dijelu bio portal, a iznad njega široko razvučena trifora s dva bočna aneksa s tornjevima okrunjenim bogato dekoriranim kupolama. Hram je stradao u Drugom svjetskom ratu kada su ga nacisti 30. siječnja 1944. opljačkali, a potom minirali i spalili. Nakon Drugog svjetskog rata Židovska općina je prodala teren i ostatke ruševnog hrama kao građevni materijal 9. 8. 1948. Kotarskom Narodnom Odboru u Rijeci. Preostali cigleni zidovi su zbog svoje visine prijetili urušavanjem i bili potencijalna opasnost te su uklonjeni 1949.
Izvor: Radmila Matejčić, Kako čitati grad, Rijeka 1990., str. 318-322; Ana Benačić, 29. veljače 2020.,
https://faktograf.hr/2020/02/29/velika-rijecka-sinagoga-maks-pec/