Prazna dopisnica, na kojoj je s samo s jedne strane otisnut prostor za markicu i adresu primatelja, a na drugoj polovici je hrvatski grb (šahovnica) s dvjema hrvatskim zastavama i natpisom Hrvatska žena, u boji. Ispod je otisnut tekst u plavoj boji (pjesma) domoljubnog sadržaja, s potpisom Jovan Hranilović.
Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. Društvo “Hrvatska žena“ je osnovala Marija Kumičić, a za prvu voditeljicu Društva izabrana je Zora pl. Trnski, a njene potpredsjednice bile su Ivka barunica Ožegović i Marija Kumičić. Ogranci Društva organizirani su diljem Hrvatske: u Petrinji (srpanj, 1921.) u Osijeku (srpanj, 1921.), u Požegi (1921.), u Karlovcu (rujan 1921.), u Jastrebarskom (1922.), te Sisku, Daruvaru, Brodu na Savi, Gospiću, Ogulinu, Vukovaru i drugim gradovima. Njihov rad je izražen već u Pravilu Društva kojeg su izradile Slava Furst i Julka Patriarch, a koje je odobreno 21. svibnja 1921. U njemu se ističe:
“Zadatak je društva da goji među hrvatskim ženama smisao za društvenost, koja će rađati inicijativom i akcijom na nacionalnom i feminističkom polju, na polju čovječnosti, prosvjećivanja, morala, narodnog zdravlja, društvenosti i privrede.”
Zbog pozivanja istaknutih hrvatskih javnih djelatnika na skup obilježavanja imendana dr. Starčevića i Radića na koji se odazvalo oko 1000 ljudi, država je 12. lipnja 1922. zabranila društvo “Hrvatska žena”. Ove zabrane su bile kratkotrajne. Iako je Društvo u svim gradovima zbog svog izrazitog domoljublja bilo kažnjavano i zabranjivano, ono je dvadesetih i tridesetih godina ipak odlučno nastavljalo svoj rad. Rad Društva je zabranjen odredbom NDH-a 5. svibnja 1943. te “Društvo Hrvatska žena” nakon pune 22 godine “dobrotvornog, kulturno-prosvjetnog i rodoljubnog rada” prestaje djelovati.