PPMHP 114657: Model crkve sv. Male Terezije u Podvežici (Sušak)
Inventarna oznaka
PPMHP 114657
Vrsta/Naziv
Materijal/Tehnika
Opis
Župna crkva sv. Terezije od Djeteta Isusa na Donjoj Vežici prva je crkva posvećena toj svetici u Hrvatskoj, a svečano je blagoslovljena 8. prosinca 1940. Podignuta je zahvaljujući inicijativi tada mladog svećenika, a potom župnika Adama Muchtina koji je bio idejni začetnik projekta, ali i osoba koja je svojim umjetničkim i stvaralačkim entuzijazmom pridonijela uređenju i izgledu današnje crkve. Idejni nacrt i maketu od kartona koja se sačuvala na brojnim fotografijama izradio je arhitekt Velimir Jamnicky (1910. - 1945.), koji je kasnih tridesetih godina boravio na Sušaku zbog provedbe novog Regulacijskog plana. Nakon njegova odlaska u Zagreb izradu izvedbenih nacrta buduće crkve preuzeo je Leo Babić (1907. - 1971.) uz pomoć Zdenka Kolacia (1912. - 1987.) i Davida Bunette (1891. - 1964.). Crkva je podignuta na mjestu ranije kapelice na Jardinu. Gradnja crkve započela je 4. ožujka, a postavljanje temeljnog kamena blagoslovljeno je na Uskrsni ponedjeljak, 26. ožujka 1940. Uz veliko zalaganje vlč. Adama Muchtina i žitelja Podvežice crkva je, iako nedovršena, privedena funkciji već krajem iste godine. Kako bi prikupio dostatna sredstva za gradnju crkve vlč. Adam Muchtin je organizirao predstave i izložbe slika te je tiskao razglednice i svete sličice koje promoviraju projekt. Radovi su dovršeni u rujnu 1942. kada slikar Carmino Butkovich – Visintin završava fresku uznesene svete Male Terezije u svetištu crkve. Župnikova majka Veronika Muchtin prodala je 1963. polovicu obiteljske kuće na Trsatu kako bi kupila orgulje za novu crkvu.
Adam Muchtin (Velké Rovné kraj Žiline, 4. prosinca 1908. – Trsat, 21. kolovoza 1994.) bio je katolički svećenik, slikar, fotograf, pisac, prevoditelj, predavač crkvene umjetnosti na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Doselio se s obitelji 1910. na Trsat, gdje otac otvara limarsku i žičarsku radionicu. Adam je od 1915. do 1919. pohađao pučku školu na Trsatu, zatim Sušačku realnu gimnaziju (1919. – 1923.) i Trgovačku akademiju, na kojoj je maturirao 1927. Po polaganju mature, primljen je u bogoslovno sjemenište te na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu studira teologiju (1927. – 1931.). Za đakona ga u zagrebačkoj katedrali zaređuje pomoćni zagrebački biskup Dominik Premuš 1. ožujka 1931., a iste godine 29. lipnja nadbiskup Antun Bauer za svećenika. Mladu misu proslavio je u crkvi Majke Božje na Trsatu 5. srpnja. Svećeničku službu započinje u Senju, gdje predaje pri ženskoj stručnoj školi. U svibnju 1932. mlađa sestra mu umire od tuberkuloze. Dva tjedna prije njezine smrti imenovan je duhovnikom Banovinske bolnice na Sušaku, a predaje i vjeronauk u osnovnoj školi na Vežici i ženskoj osnovnoj školi na Sušaku. Dekretom je u ožujku 1935. imenovan duhovnikom Križarskog bratstva. Muchtin je bio vlasnik sušačkog katoličkog tjednika Istina, čijim je urednikom (1938. – 1941.) bio don Josip Blažina. Od 1971. do 1983. bio je župnikom župe sv. Jurja na Trsatu. Preminuo je 21. kolovoza 1994. u sušačkoj bolnici. Sprovod na trsatskom groblju vodio je, u nazočnosti mnoštva vjernika, nadbiskup msgr. Anton Tamarut. Na svetkovinu sv. Josipa 2013. posmrtni ostaci njegovi i njegove obitelji premješteni su u župnu crkvu svete Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici.
Slike Adama Muchtina sačuvale su se u župnoj crkvi na Podvežici (slika Blažene Djevice Marije, svetog Josipa, svete Terezije), u Bakarcu (oltarne pale svete Obitelji i svete Terezije od Djeteta Isusa), u svetištu Majke Božje Goričke u Batomlju na otoku Krku (Križni put) i drugdje.
Sv. Terezija iz Lisieuxa, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica, rođena je kao Marija Franciska Terezija 2. siječnja 1873. u Alençonu u Normandiji, u Francuskoj, kao najmlađe od devetero djece Ljudevita i Zelije Martin. U četvrtoj godini ostala je bez majke, a u 15. godini ulazi u samostan bosonogih karmelićanki u Lisieuxu, gdje je kao Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica proživjela još devet godina jer već 1897. u 24. godini umire od tuberkuloze. Poučavala je vrijednosti najmanjih stvari učinjenih iz ljubavi, a ne zbog stjecanja zasluga. Glasovite su njene riječi: „Napokon sam našla svoje zvanje! Moje je zvanje ljubav!… U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću biti sve.“ Prozvana je „najvećom sveticom modernih vremena“.
Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 29. travnja 1923. u Rimu, a svetom 17. svibnja 1925. također u Rimu, te zaštitnicom misija 14. prosinca 1927. Njezin autobiografski spis Povijest jedne duše, uz nekoliko pisama, pjesama, igrokaza, molitava i Posljednji razgovori imali su toliki utjecaj na duhovnost Crkve da ju je papa Ivan Pavao II. proglasio 19. listopada 1997. naučiteljicom Crkve. Njezine relikvije od devedesetih godina prošloga stoljeća putuju svijetom, a inače su izložene u bazilici podignutoj njoj u čast u Lisieuxu.
Nazivaju je i “sveticom ruža“ i njezin svetački atribut u ikonografiji jesu ruže, zbog njenog obećanja da će poslije smrti obasuti zemlju kišom nebeskih ruža, tj. milosti i uslišanja. Papa Benedikt XV. Darovao joj je 1920. “pozlaćenu ružu“, a njezino ime nose i pojedine vrste ruža (‘Thérèse de Lisieux’, ‘Theresia’, ‘Soeur Thérèse’ ‘Sw. Tereska z Lisieux’).
Literatura:
Canziani, Theodor de, 2019.: Adam Muchtin – snoviđenje i realizacija crkve sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 203-235.
Lozzi Barković, Julija, 2015.: Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, str. 378–379.
Karlović, Tihana, 2019.: Umjetnički talent msgr. Adama Muchtina, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 249–275.
Pinezić, Mirjana, 2019.: Ljudski i moralni profil msgr. Adama Muchtina, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 237–247.
Popić, Veronika Mila, 2019.: Msg. Adam Muchtin i redovnice, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 277–289.
Šarić, Ivan, 2020.: Crtice iz života mons. Adama Muchtina, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 177–184.
Špehar, Milan, 2019.: Duhovnost mons. Adama Muchtina, Riječki teološki časopis, god. 52, br. 2, str. 291–296.
Zečević J., Kalinić T., 2015.: Dragulji Karmela. Životopisi karmelskih svetaca i blaženika, str. 119-120.
Zbirka
Smještaj
