Kućište sata vijencima je podijeljeno na tri superponirane cjeline: bazu, trup i atiku. Na tri strane baze i trupa, unutar drvenog skeleta, umetnute su slike pejzažne tematike. Na slikama se s prednje strane nalaze prorezi kako bi se mogli vidjeti pomični dijelovi kojima upravlja mehanizam sata. Kroz dva pravokutna otvora na donjoj slici očitavaju se dani u tjednu i datum, a kroz segmentni otvor na gornjoj slici vidi se kazaljka s brojem koji označava sate, i koja se kreće duž otvora pokazujući minute. Unutar atike smještena je kugla koja pokazuje dan i noć. Stražnju stranu kućišta zatvaraju drvena vrata, iza kojih je smješten drveni mehanizam s pogonom na utege. Mehanizmu nedostaju zaprečnica, njihalo i zupčanik. Do 17. stoljeća drveni su se satni mehanizmi razvijali paralelno s metalnima, ali njihova je upotreba bila raširenija jer je drvo je bilo lakše dostupno i jeftinije od metala. Satni mehanizam tada je bio relativno jednostavan te preciznost obrade sitnih dijelova kakvu omogućava metal nije bila od ključne važnosti. Brojni tehnički izumi u 18. stoljeću koji su utjecali na razvoj i poboljšanje satnih mehanizama nisu se mogli primijeniti na one izrađivane od drva. Zbog nemogućnosti izrade sitnih dijelova od drva te zbog nemogućnosti mehanizacije takve proizvodnje do sredine 19. stoljeća zamrla je izrada drvenih satnih mehanizama.