Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1942/43.) na području Vojaka grade se stambene zgrade. Od
30 planiranih kuća do kapitulacije Italije pod krov ih je bilo stavljeno devet, deset ih je bilo u različitom stupnju izgrađenosti, a na četirima planiranim lokacijama radovi nisu ni započeti. Uz sve kuće u tzv. naselju DECSA (poduzeće koje ih je gradilo) planirane su zelene i obradive površine, a autori urbanističkog i projektnog rješenja ovog naselja bili su Plinio Marconi i Melchiorre Bega, a voditelj radova bio je Francesco Quarantotto. Gradski narodni odbor Sušaka odmah po završetku rata podiže zajam kod državne hipotekarne banke i dovršava gradnju naselja sa 108 stanova u 24 građevine. Konačan izgled kvart Vojak, dobiva od sredine 60-ih do početka 70-ih godina 20. st. urbanističkim planom arhitekata Sile i Kolacija, s tipičnim CIAM urbanizmom, gdje su unutar postojeće matrice predratnih i poratnih radničkih nastambi i privatnih obiteljskih građevina umeću visoki neboderi i horizontalno položeni kvadri mahom višestambenih građevina. Uz stambenu infrastrukturu izvedena je lokalna škola, vrtić, opskrbni-trgovački i društveni centar, toplana koja opskrbljuje energijom cijeli kvart i veliki projektirani centralni park.