Govor je rukopisno zapisan na arku papira. Naslovljen je "Braćo!", a zaključuje s pozdravom "Zdravo!", datacijom i potpisom autora. Pisan je nalik izvješću o djelatnosti Odjela u 1913., ističući pristup novih vježbača (učiteteljskih pripravnika) te osnivanje prednjačkog zbora.
Od 1909. u sklopu Istarske vile djelovao je Odjel hrvatskoga sokola, zasnovan kao i druga sokolska društva na ideji slobodoljubivosti i duhovno-tjelesne usklađenosti. Kao Sokolsko društvo Kastav djeluje sve do Drugoga svjetskoga rata, izražavajući za to razdoblje karakteristična unitaristička jugoslavenska obilježja. Prvi vođa bio je Ante Rišlavy, voditelj pripravnice i tjelovježbe u Učiteljskoj školi Kastav, a od 1910. kada je Odjel pripadao Istarskoj sokolskoj župi Vitezić sa sjedištem u Volosku, Ferdinand Karlavaris. Sokolska župa Vitezić organizirala je prvi sokolski slet 14. i 15.08.1910. u Pazinu na kojem su sudjelovali i kastavski vježbači. Članovi kastavskog odjela sudjelovali su u vježbama, sletovima i glazbenim priredbama u primorju i Istri.