Plosnata boca s obje strane oslikana crnim emajlom što kontrastira bijeloj glazuri. Bijeli apstraktni crtež izgreben u emajlu tako da bijela podloga čini linije crteža.
Stella Skopal (1904. - 1998.) je 1928. diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega nastavlja studij keramike u Beču na Staatkunstgewerbe Schule, zatim na Kunstgewerbe Akademie, a 1933. se usavršava na privatnoj školi Herthe Bucher. Od 1927. do 1939. u suradnji s arhitektima izrađuje veći broj keramičkih peći za imućni građanski sloj. Prvu samostalnu izložbu, ujedno prvu izložbu dekorativnih i uporabnih predmeta u Hrvatskoj, održala je 1935. u Zagrebu. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. osvaja srebrnu medalju. Od 1938. kreira i prvi keramički nakit u Hrvatskoj. Zbog židovskog porijekla iz Zagreba je pobjegla na Sušak, odakle je 1943. internirana u talijanski Treviso gdje radi u tamošnjoj tvornici keramičkih pločica. Nakon kapitulacije Italije pridružuje se partizanskom pokretu u Bariju te neko vrijeme radi u savezničkoj bolnici na rehabilitaciji ranjenika koji prema njezinim uputama izrađuju suvenire i šahovske figure od gline. Od lipnja 1944. djeluje među jugoslavenskim umjetnicima, okupljenim u Cozzanu. Po završetku rata, od 1945. do 1965., radi kao likovni pedagog u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu.
U suradnji s Jugokeramikom oblikovala je uporabne predmete za industrijsku proizvodnju (vaze, boce, servisi) te ambalažu za Maraskina alkoholna pića. Radila je dekorativnu keramiku jednostavnih oblika koristeći tehniku engobe te figuralne kompozicije i reljef. Dobitnica je nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, 1976. godine.
Literatura: Marina Baričević, Suvremena keramika u Hrvatskoj, 1996., str. 73–82.; Židovski biografski leksikon, https://zbl.lzmk.hr/?p=2231 (pristupljeno: 26. 8. 2020.)