PPMHP 153868: Bočna stranica ambalaže • Refined Petroleum
Inventarna oznaka
PPMHP 153868
Vrsta/Naziv
Materijal/Tehnika
Opis
Bočna stranica ambalaže petroleja riječke rafinerije nafte. Relativno je dobro očuvana. Utisnut je naziv proizvoda, količina i marka pod kojom je proizvod stavljan na tržište. Materijal od kojeg je predmet napravljen je drvo koje je premazano lakom na vanjskom dijelu na kojem su i otisnuti podatci o proizvodu. Izgradnju rafinerije u Rijeci potaknulo je 1882. Društvo rafinerije kamenih ulja iz Pešte. Za potrebe rafinerije bilo je određeno mjesto na odgovarajućoj udaljenosti od stambenih objekata. Nakon dobivenih dozvola, na Ponsalu, uza samu Ljuštionicu riže, započinje izgradnja Rafinerije nafte prema projetku arhitekta Mate Glavana. Rafinerija započinje s radom 1883. godine. Za tehničkog direktora izabran je ing. Milutin Barač koji je na čelu rafinerije ostao do kraja Prvoga svjetskog rata. Potkraj 19. stoljeća kapacitet rafinerijskih postrojenja iznosio je 57.000 tona nafte godišnje što je bila količina dovoljna za opskrbu Monarhije sa 30 posto potrebnih derivata. Najvažniji proizvodi Rafinerije bili su petrolej, parafin, razna otapala, smola, koks i benzin. Na poslovanje Rafinerije znatno je utjecao Prvi svjetski rat pa se proizvodnja od 1916. do 1918. smanjila za gotovo dvije trećine. Nafta se uvozila bačvama iz SAD-a, a od 1890. iz Rusije i Galicije. Po završetku Prvoga svjetskog rata prestaje s radom Ljuštionica riže, a pogonska i upravna zgrada prelaze u vlasništvo Akcionarskog društva rafinerije mineralnih ulja (ROMSA). Do bitnih promjena dolazi 1938. kada Eneo Perugini, koristeći kostur velike i dugačke pogonske zgrade Rižerije, projektira novu upravnu zgradu ROMSA-e, stvarajući potpuno drugačiju vizuru reprezentativne moderne palače. U isto vrijeme rafinerija postaje jedan od najsuvremenijih kompleksa za proizvodnju benzina i naftnih derivata, naročito ulja. Kompleks je danas u vlasništvu naftne kompanije Ina d.d. i djelomično je u upotrebi.
Zbirka
Smještaj
Izrada
