PPMHP 123643: Sándor Pászthory od Felsőpászthory
Inventarna oznaka
PPMHP 123643
Materijal/Tehnika
Opis
Aleksandar pl. Paszthory de Felsöpasztor / mađ. Felsöpásztori Pászthory Sándor (Egyházasfalu (Mađarska), 9. lipnja 1749. - Varaždin (Rijeka?), 1798.) bio je mađarski odvjetnik, IV. riječki guverner (1791. - 1798.), plemić. Njegov otac bio je Ladislav pl. Paszthory de Felsöpasztor (1708.-1782.), zamjenik velikog župana županije Šopron, a majka Kristina pl. Palotay, kći Samuela pl. Palothaya i njegove supruge Therese pl. Nagy de Felsőbük. Bio je kraljevski savjetnik, a od 1791. do smrti 1798. riječki guverner. Njegova sestra Frančiška bila je udana za prekmurskog župana Pavola pl. Cziganyja de Zahorhida, a druga sestra Jožefa bila je udana za prekmurskog župana Petera pl. Kregara. Nakon školovanja u Sopronu i Nagyszombatu pridružio se Kraljevskoj kuriji pod Józsefom Ürményijem. Kasnije je bio kancelarov tajnik, a zatim kraljevski savjetnik. Josip II. imenovao ga je referentom za mađarske školske poslove. Godine 1790. bio je jedna od vodećih osoba prosvijećene mađarske plemićke oporbe. Podijeljen mu je orden Malog križa Reda svetog Stjepana (1792.) Bio je oženjen Annom Bachich s kojom je imao djecu Juliju i Karla i preko koje je došao u posjed imanja u varaždinskoj županiji. U njegovo doba 1. kolovoza 1794. otvorena je stalna poštanska linija kočijom, jednom tjedno, na relaciji Rijeka-Lipa-Materija-Trst. Autor grafike je Sándor Ádám Ehrenreich ( Bratislava, 18. lipnja 1784. - Beč , 13. lipnja 1852. ) bio je graver za bakar i čelik. Umijeće graviranja naučio je od svog oca, Isaaca Ehrenreicha. Godine 1803. otišao je u Beč i tamo studirao na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je 1806. osvojio prvu nagradu za crtanje. Zatim se počeo baviti graviranjem i nastanio se u Budimu. S nekoliko svojih djela, posebno portretom Canove, privukao je pozornost poznavatelja umjetnosti i mnogi su mu naručivali graviranje portreta. Tako je gravirao portrete kralja Ferdinanda V. i kraljice Marije Ane Karoline, kao i portrete grofa Ferenca Barkóczyja, baruna Miklósa Wesselényija, suca Józsefa Ürményija i mnogih drugih uglednika. Godine 1823. započeo je veći posao, pripremu zbirke portreta pod naslovom Icones Principium, Procerum ac praeter hos illustrium Virorum Matronariumque veteris et praesentis aevi, qu bus Hungaria et Transylvania clarent, od koje je do 1835. objavljeno 95 listova. Godine 1825. preselio se u Beč, gdje je nastavio raditi.
Zbirka
