Zdjelica meandrasto-cvjetnog ukrasa izvedenog podglazurnim otiskom u ružičastoj boji, s dijelovima koji su naknadno rukom zeleno obojani (listovi) proizvedena je u tvornici Utzschneider & Co (Cie) u Sarregueminesu. Na dnu posude je otisnuto "Oppaque Sarreguemine" gdje je "opaque" označavalo neprozirnu bijelu lončariju ("white granite" ili "ironstone") prevučenu kositrenom glazurom koja je stvarala neprozirnu, bijelu površinu koja je oponašala izgled porculana. Ta keramika naziva se i majolikom ili fajansom, uobičajeno je oslikana, ali je mogla biti ukrašena i otisnutim ukrasom (transferware). " Porcelaine Opaque " (neprozirni porculan) je bio uobičajeni trgovački naziv koji su koristili francuski proizvođači, poput Creil et Montereaua, za svoje neprozirno bijelo kameno posuđe. Tvornicu keramike u Sarregueminesu (Saargemündu) osnivaju 1784. braća Nicholas-Henri i Paul-Augustin Jacobi i Joseph Fabry. Godine 1800. preuzima je Paul Utzschneider iz Bavarske koji uvodi nove tehnike ukrašavanja keramike čime je privukao brojnu klijentelu, pa tako i Napoleona Bonapartea. Utzschneider 1836. prepušta upravljanje tvornicom svome zetu Alexandru de Geigeru koji povećava proizvodnju uz pomoć tvornice Villeroy & Boch. Dio tvornice koji se od 1865. specijalizirao za proizvodnju podnih pločica realiziranih u suradnji s Eduardom Juanezom poznat je kao Utzschneider & Ed. Jaunez. Zbog njemačkog pripajanja Mosellea 1871. Alexander de Geiger napušta Sarreguemines i seli se u Pariz. Upravljanje preuzima njegov sin, Paul de Geiger. Podignute su tvornice u Digoinu i Vitry-le-Françoisu. Zahvaljujući dizajnu H. Steinleina, početkom 20. st. proizvode se zidne oplate za robne kuće, trgovine i ulazne prostore zgrada. Paul de Geiger umire 1913., a uprava tvornice Utzschneider & Co (Cie) podijeljena je na njemački (Sarreguemines) i francuski dio (Digoin i Vitry le François).
Nakon Prvoga svjetskog rata, 1919. godine, oduzeti teritorij vraćen je Francuskoj. Tvornicom Sarreguemines Digoin Vitry le François upravljala je obitelj Cazal koja preuzima i Porzellanfabrik Utzschneider & Cie te je tvornica ponovno ujedinjena pod imenom Sarreguemines. Tvornicom kratkotrajno tijekom Drugoga svjetskog rata (1942. – 1945.) upravlja Villeroy & Boch. Tvornicu Sarreguemines 1978. kupuje tvrtka Lunéville Badonviller Saint Clément, a
2007. prestaje s radom. Zaštitni znak tvornice od 1844. predstavljaju inicijali U & C i natpis Sarreguemines, a od 1860. još i grb Lorraine.