Grijač kreveta ili "škaldalet" najčešće je bakrena posuda s poklopcem, na dugoj drvenoj dršci, te je služila kao svojevrsni „spremnik“ vrućeg ugljena, ponegdje i zagrijane opeke, koji su se omatali u krpe i stavljali u njega. Ponekad se koristila i žeravica što je u velikoj mjeri povećavalo rizik da se posteljina onečisti, nerijetko i nagori. U vremenu prije centralnog grijanja, sobe u kojima se spavalo najčešće nisu bile grijane, za razliku od zajedničkih dnevnih prostorija, tako da je ovo bio koristan, često i neophodan način za postizanje ugodne temperature. Škaldalet je ipak bio prisutan u imućnijim kućama, dok su oni manjih imovinskih mogućnosti grijali krevete uz pomoć kamena ili opeke zagrijane na ognjištu.