Broštulin, pržionik s ručicom za miješanje kave, vraća nas u vrijeme kada se kava pržila nad ognjištem i kada su se kućom širili mirisi svježe pržene kave. Kava od ječma ili cikorije, "falso kafe", češće se spravljala nego ona prava – "šćeto kafe". Tako i Ivan Žic, poznati kroničar života u Vrbniku na otoku Krku, u prvoj polovici 20. stoljeća zapisuje: „Ne pije se već seda golo kafe, zač to je zgoritek za fameju, nego je tribi va ńega zbroštulat žita, šenice, reže. Kafe se da va to samol za seńal, da ima nikakov gušt, voń od kafe.“ . Dakle da bi se kava skuhala, trebalo ju je prethodno spržiti i samljeti – i sve se to obavljalo u kućanstvima. Sada već zaboravljeni ručni mlinci za kavu, mažinini, preteče su električnih mlinaca. Nazivi tih dijelom zaboravljenih kućanskih pomagala kriju se i u lokalnim uzrečicama, npr. „Ala, ala, ne broštulaj / ne mažinaj“, kada nekome želimo dati do znanja da previše „melje“, odnosno priča.