U sklopu internog muzejskog projekta „Kulturna baština PGŽ-a“ izvršen je obilazak groblja Prezid u Gorskom kotaru s ciljem dokumentiranja i prikupljanja podataka o lokalnim specifičnostima i pogrebnim običajima. Groblje u Prezidu je, uz groblja u u Čabru, Gerovu, Tršću, Plešcima i Hribu, jedno od groblja koja pripadaju gradu Čabru. U odnosu na površinu koju zauzima, svrstava se u mala groblja. Prostor groblja i prateće građevine groblja Prezid su: površine za ukop, glavne staze, dva odijeljena pješačka pristupa, mrtvačnica s parkiralištem i prilaznom cestom, kapelica. Grobljem upravlja Komunalno trgovačko društvo Čabar d.o.o. za komunalne djelatnosti, Čabar, Trg kralja Tomislava 9. Na groblju se u pravilu ukapaju umrli koji su imali prebivalište na području Grada Čabra. Lokacija je iscrpno fotografski dokumentirana s ciljem daljnje analize tipologije i ostalih kulturoloških značajki. Na informativnom panou postavljenom ispred ulaza na groblje nalazi se osnovni podaci o groblju čiji je izvor Bogdan Mlakar te ih ovdje prenosimo. Kako piše u crkvenoj kronici župe Prezid prva je crkva, odnosno kapela, sagrađena 1650. godine. Prvobitno groblje nalazilo se na brežuljku Hrebec, iza crkve svetog Vida. Krajem 1779. istovremeno su preseljena groblja u Čabru, Tršću i Prezidu. Tako je 13. 12. 1779. na novom groblju u Prezidu koje se nalazilo van mjesta ukopano dijete Urban, sin Josipa Kovača („in novo coemeterio extra pagum“). Taj najstariji dio zahvaća zapadni dio današnjeg groblja, od ogradnog zida JI od kapele i ceste pa do istočnog zida Vilharove grobnice. Parcela je kupljena od Bartola Kraševca (Moklauškov grunt u Zbitkima). Otud i izreka „da bo kmale šu na Moklauskavo nivo“, ako nekome predstoji skora smrt. Gradnja današnje kapelice Svetog križa započela je 28. ožujka 1781., u vrijeme župnika Bartola Mariassevicha (u Prezidu od 1778. do 1806.), kojeg je car Franjo II odlikovao 1795. za uvođenje i održavanje nastave u Prezidu. Groblje je prošireno u vrijeme kada je u Prezidu harala kolera i kada je samo u 34 dana umrlo 98 žitelja. Župnik Antun Žagar, rodom Čabranac, 1856. godine je dokupio još jednu Moklauškovu parcelu kojom je tada proširena istočna strana groblja. Groblje je opasano zidom 1859. godine. Ne može se utvrditi kada je sagrađena mrtvačnica koja je bila smještena uz Vilharovu grobnicu, ali je srušena 2000. godine prilikom uređenja groblja. Nova mrtvačnica podignuta je 1995. Novo groblje iza mrtvačnice dograđeno je 2008. godine.