U sklopu internog muzejskog projekta „Kulturna baština PGŽ-a“ izvršen je obilazak groblja Gerovo u Gorskom kotaru s ciljem dokumentiranja i prikupljanja podataka o lokalnim specifičnostima i pogrebnim običajima. Groblje u Gerovu je, uz groblja u Čabru, Prezidu, Tršću, Plešcima i Hribu, jedno od groblja koja pripadaju gradu Čabru. U odnosu na površinu koju zauzima, svrstava se u mala groblja. Prostor groblja i prateće građevine groblja Gerovo su: površine za ukop, glavne staze, mrtvačnica s parkiralištem, prilazni put do glavnog ulaza, sporedni prilaz iz Snježničke ul., površina za parkiranje vozila. Grobljem upravlja Komunalno trgovačko društvo Čabar d.o.o. za komunalne djelatnosti, Čabar, Trg kralja Tomislava 9. Na groblju se u pravilu ukapaju umrli koji su imali prebivalište na području Grada Čabra. Lokacija je iscrpno fotografski dokumentirana s ciljem daljnje analize tipologije i ostalih kulturoloških značajki. Naselje se spominje još u srednjem vijeku – prema nekim izvorima, još 1028. godine u dokumentu koji kazuje da se jedan dan hoda od Rijeke nalazi naseobina Gerona, današnje Gerovo. U srednjem vijeku Gerovo je bilo središte svih posjeda u čabarskom kraju, a kao odmorište i prenoćište razvio se trgovinski te kovački, remenarski, kolarski i obućarski obrt. Iz Gerova putovi vode na Risnjak, Snježnik i izvor Kupe. Osmanlije su ga spalili 1522. godine. Prema jednoj legendi, mjesto je dobilo ime po nekoj Geri koja je jedina, sa svojim sinom, preživjela taj napad Osmanlija. Nakon osmanskih napada Zrinski su sagradili drvenu utvrdu, ali nije poznato gdje, niti kako je izgledala. Župa Gerovo utemeljena je 1404. godine s titularima svetim Hermagorom i Fortunatom. Pod Frankopane dolazi tek početkom 16. stoljeća, a pod Zrinske 1577. Ostaci srednjovjekovne crkve nisu sačuvani, a sadašnja je podignuta 1842. godine. Potkraj 19. stoljeća njezinu unutrašnjost oslikao je Marco Antonini. Smještena je na maloj uzvisini, do koje sa zapadne strane vode stube. Iza crkve nalazi se mjesno groblje.