Zdjela od prozirnog žućkastog stakla, plitka. Ručke u obliku zmajevih glava na izduženim vratovima, crveni isplaženi jezici. Oplošje reljefno ukrašeno. Proizvedena je u jednom od najznačajnijih središta proizvodnje stakla, na otočiću Murano gdje tradicija proizvodnje seže u 1291. godinu, kada su se sve radionice s venecijanske lagune zbog opasnosti od izbijanja požara preselile na taj otok. Ubrzo je ceh staklara stekao ugled najcjenjenijih građana na otoku. O njihovu statusu govore i privilegije koje su do 14. stoljeća bile rezervirane samo za plemstvo: mogli su nositi mač, imali su imunitet od kaznenih progona, njihove kćeri mogle su se udavati u najbolje plemićke kuće, ali s druge strane pripadnici ceha nisu smjeli napuštati Veneciju. Na taj je način Mletačka Republika željela zaštititi tajnu proizvodnje stakla kao izuzetno skupe i cijenjene robe. Ipak, s vremenom su mnogi staklari iz Murana, uz cijenu gubitka života i imovine, otišli iz Murana u duge gradove po Italiji, pa naposljetku i u druge zemlje. U muranskim su se radionicama, koje su naraštajima vodile pojedine porodice, njegovale nenadmašne tehnike puhanja, te su nastajali proizvodi elegantnih i rafiniranih oblika i blistavih boja.