PPMHP 155075: Adamićevi svjedoci
Inventarna oznaka
PPMHP 155075
Naslov
Vrsta/Naziv
Materijal/Tehnika
Opis
Adamićevi svjedoci naziv je za kamene portrete riječkih građana. Krajem 18. stoljeća dao ih je izraditi i postaviti ispred svoje kuće na Fiumari Šimun Adamić. Ova galerija riječkog građanstva s kraja 18. stoljeća danas je vrijedan i zanimljiv spomenik kulturne baštine grada, pogotovo ako se poznaje zanimljiva priča o njihovu nastanku. Šimun Adamić, veletrgovac duhanom i riječki veleposjednik, silno se obogatio spretnim ulaganjima u duhan i duhansku industriju. Priče koje su kružile oko njegova bogatstva splele su mrežu tajnovitosti, koja je svoje uporište našla u zavisti riječkih građana. Oko 1785. godine pronio se glas da je Šimun Adamić zatajio otkriće zakopanog blaga u crkvici sv. Martina u Martinšćici, na kojoj su se upravo tada vršili građevinski radovi, a koje je postalo razlogom njegova nagla bogaćenja. Šimun Adamić je optužen da je zatajio državnom eraru dati određeni dio od ukupne vrijednosti nalaza. Optužbu je poduprlo četrnaest svjedoka, koji su ga optužili za utaju blaga. Na temelju njihova svjedočanstva Šimun Adamić je optužen i zatvoren u komorski Kaštel u Crikvenici. Njegov dvadesetogodišnji sin Andrija Ljudevit otišao je na audijenciju k caru Josipu II. i isposlovao očevo puštanje na slobodu. Odmah po izlasku iz zatvora 1787. godine Adamić je započeo na najprometnijem mjestu u gradu, uz Rječinu, graditi obiteljsku kuću, a ispred nje, uz pločnik, dao je postaviti četrnaest stupića na kojima su bile isklesane glave četrnaest svjedoka – klevetnika, kako bi bili na javnu sramotu riječkom građanstvu i gostima.
Zbirka
Smještaj
